Opis
Grubi Cody Jarrett (J. Cagney) bezobzirni je gangster koji s petoricom svojih ljudi u Kaliforniji izvede vještu pljačku vlaka, prilikom čega pljačkaši ubiju četvoricu ljudi i pobjegnu s plijenom od tristo tisuća dolara. Dok se razbojnici sklanjaju u planinske predjele Visoke Sierre, gdje im se pridruže Codyjeva majka (M. Wycherly) i supruga Verna (V. Mayo), federalni agenti predvođeni Philipom Evansom (J. Archer) kreću u akciju.
Komentari (1)
Warner Brothers se nije šalio kad je novu sliku Jamesa Cagneya, koja je jučer stigla na Strand, naslovio "Bijela vrućina". Možda su otišli nekoliko bodova više na verbalnoj kaloričnoj ljestvici i još uvijek podcijenili toplinski intenzitet ovog filma. Jer jednostavna činjenica je da se g. Cagney vratio ulozi gangstera u jednom od najeksplozivnijih filmova koje je on ili itko ikada igrao. Ako je to primamljiva informacija za skupinu obožavatelja trilera, čiju revnost ovaj recenzent može spremno shvatite, trezveno upozorimo da je "White Heat" također okrutno zao film i da je njegov utjecaj na emocije nestabilnih ili dojmljivih nesaglediv. To je zapažanje koje bi s pravom mogli imati na umu oni koji bi bili oprezni u podržavanju takve stvari na ekranu. Očigledno je nemoguće trepnuti: Warneri su dali sve od sebe kako bi ovu sliku učinili vrhuncem gangstersko-zatvorskog filma. Natrpali su ga kriminalnim komplikacijama - nekima od njih starim, nekima blještavo novim - prikazanim do tehničkog savršenstva u oštrom dokumentarnom stilu. A g. Cagney je to odigrao na briljantno grafički način, podudarajući se sa slikovitom snagom njegovog poznatog posla "Public Enemy". Doista, kao nemilosrdni vođa bande u ovom bijesnom i zastrašujućem prikazu pljačke vlaka, bijega iz zatvora, bande rata i borbe s policijom, g. Cagney postiže fascinaciju briljantnog borca s bikovima na poslu, vješto uključenog u posao činjenja nasilja štedljivo i graciozno. Pokreti su mu gipki i naelektrizirani, riječi su mu brze i oštre poput mačeva, a cijeli njegov način ponašanja nosi uvjerenje o samopouzdanju, hrabrosti i moći. Ako mislite da je g. Cagney izgledao brutalno kad je zrelim grejpom u lice udario Mae Clark u "Public Enemy", trebao vidjeti slatke i ljubavne stvari koje čini zgodnoj Virginiji Mayo, koja u ovom filmu glumi njegovu ženu nižeg ranga. Ili biste trebali skenirati izuzetnu ravnodušnost kojom "pušta malo zraka" u prtljažni prostor automobila u kojem je zaključan podmukli "prijatelj". A izvedba gospodina Cagneyja nije jedina u ovom filmu. Redatelj Raoul Walsh okupio je živopisnu glumu cijele svoje postave. Gospođica Mayo, zapravo, izvrsna je kao gangsterova nelojalna supruga — drska, sladostrasna i glupa u pravoj mjeri. A Edmund O'Brien radi lukav posao kao T-man Ministarstva financija koji se nalazi pored šefa bande u zatvoru i radi naklonjenog mjesta u njegovoj mafiji. Steve Cochran je ružan kao odmetnik, John Archer je krupan kao detektiv Ministarstva financija, a Margaret Wycherly mračno zlobna kao gangsterova voljena stara "mama". Možda je njezino uključivanje u priču njezina najslabija i najsumnjivija točka, jer pojam g. To što je Cagney "mamin sin" malo je udaljeno. A ova motivacija za njegovu okrutnost, kao i za njegove česte napade urlika, možda je prikladna za novu akciju, ali nije posve uvjerljiva kao istina. Međutim, besprijekorna istinitost nije prva svrha ovog filma. Napravljen je da uzbuđuje i zabavlja ljude. I to sasvim sigurno jest. Na pozornici na Strandu su Xavier Cugat i njegov orkestar,BIJELA VRUĆINA, scenarij Ivena Goffa i Bena Robertsa, prema priči Virginije Kellogg; režija Raoul Walsh; producirao Louis F. Edelman za Warner Brothers. Na Strandu.Cody Jarrett . . . . . James Cagney Verna Jarrett. . . . . Virginia MayoHank Fallon. . . . . Edmond O'BrienMa Jarrett. . . . . Margaret Wycherly "Big Ed" Somers. . . . . Steve CochranPhilip Evans. . . . . John ArcherCotton Valetti. . . . . Wally CassellHet Kohler. . . . . Mickey Knox Trgovac. . . . . Fred Clark Čitač. . . . . G. Pat CollinsRoy Parker. . . . . Paul Guilfoyle Sretna Taylor. . . . . Fred CobyZuckie Hommell. . . . . Ford Rainey Tommy Ryley. . . . . Robert Osterloh